Pitali smo delegate koja je mjera zaštite od virusa Covid-19 najviše uticala na njih

Koja mjera zaštite od virusa Covid-19 najviše utiče na tebe?

Dimitrije Pavlović, 16 godina, Bar


 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
Po mom mišljenju, od svih mjera najviše utiče zabrana okupljanja, upravo zbog toga što sam osoba koja voli biti u velikom krugu prijatelja i da ima dosta drugih ljudi oko mene. Nažalost, grupe sa više od 4 osobe su zabranjene, mada dobra je mjera jer smanjuje rizik od zaraze, pa smatram da treba maksimalno da ih ispoštujemo, da bi što prije mogli da se vratimo normalnom životu.

Jovana Marković, 17 godina, Cetinje

Što se tiče mjera, na mene najviše utiče mjera zabrane putničkog saobraćaja za vikend. U normalnim uslovima, uglavnom svaki vikend provodim pored mora, tako da sam uvođenjem ove mjere ostala uskraćena za te vikende uživanja, stoga ona najviše utiče na mene.

Viktorija Samardžić, 18 godina, Tivat


 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
Mjera koja najviše utiče na mene jeste online nastava. Kao maturant, jedva sam čekala ovu školsku godinu i nadala sam se da ću provesti što više vremena sa društvom prije nego li svako od nas ode nekim svojim putem. Pored svih ostalih mjera koje su promjenile dosadašnji način života, online nastava je definitivno najviše uticala na mene i smatram da mi je uskratila jedan od najljepših perioda odrastanja.

Ivana Popović, 18 godina, Podgorica

U posljednjih devet mjeseci je bilo toliko mjera zaštite protiv korona virusa, da ne bih mogla izdvojiti samo jednu koja je posebno uticala na mene. Ali kad bih morala, to bi definitivno bio prestanak rada obrazovnih ustanova. Kao maturantkinja, a prošlogodišnja učenica 3.razreda, skoro pa godinu dana sam provela učeći putem online nastave. To je zaista nešto što je bio ogroman šok, stres i izazov za sve učenike. Prinuđena sam da najljepše, posljednje dane, srednjoškolskog obrazovanja provedem u svom domu, uz online nastavu a ne u školi sa ostalim učenicima i profesorima. Koliko god svima nama, ponekad bude teško da idemo u školu, pogotovo kad se sjetimo svih obaveza, nakon svega ovoga, shvatimo koliko su u stvari sve te obaveze dragocjene. Ovaj period života će definitivno ostaviti neizbrisiv trag u sjećanju svih nas, ali je jako bitno da i pored čitave ove situacije, njegujemo naše obrazovanje i mentalno zdravlje.

Elma Nurković, 18 godina, Rožaje

Što se tiče mjera zaštite, na mene najviše utiču distanca i zabrana rukovanja. Skoro pa ih je nemoguće zabraniti jer smo mi narod koji ima blizak pozdrav.

Andrej Kalašić, 17 godina, Bar

Na mene je najviše uticao policijski sat, od svih mjera zaštite od Korona virusa, zato što se ne osjećam slobodno. Svaki put kad želim da izađem sjetim se da sam ograničen po tom pitanju. Nije prirodno. Ja doduše, mogu da izađem na kratko jer imam psa pa moram da ga prošetam, ali je nekako tužno kada ne sretneš nikog, a i to nije neki izlazak. Nekako sam naučio da cijenim vrijeme koje smo nekada imali a sada ne, i jedva čekam da sve ovo završi jer u kuću neću ulaziti.

Lea Rovčanin, 17 godina, Budva


 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
Prošlo je dosta vremena od početka pandemije i to vrijeme mi je pomoglo da prihvatim aktuelne mjere i pravila. Nažalost, nakon svog tog vremena, i dalje je teško odvajanje od društva. Pratiti socijalnu distancu, nositi maske, uveden policijski čas, pa čak i zabrana međugradskog saobraćaja… sve su to mjere koje doprinose manjku socijalizacije, što generalno uopšte nije dobro za nas.

Nikolina Todorović, 18 godina, Nikšić

Online nastava koja nas je lišila redovnog boravka u školskim klupama i policijski čas uz skraćen rad ugostiteljskih objekata najviše su uticali na mene u prethodnom periodu.

Milica Krstajić, 18 godina, Žabljak

Postoji li nešto moćnije od zagrljaja? Bilo da smo srećni ili tužni, bliskost nježnih ljudskih ruku uvijek dobro dođe kao topla podrška. Osim što poboljšava naše psihičko zdravlje, istraživanja pokazuju da zagrljaj pozitivno utiče na cjelokupan organizam. Skoro sve mjere zaštite od aktuelnog virusa su teške, ali meni najviše nedostaju naši standardni, svakodnevni pozdravi koji su onemogućeni socijalnom distancom.

Dušica Lekić, 18 godina, Podgorica


 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
Na mene najviše utiče to što zbog cjelokupne situacije nismo u mogućnosti ići u školu i redovno pohađati nastavu. Škola je za mene, a vjerujem i za mnoge, puno više od obrađivanja nastavnog gradiva. Ona predstavlja možda i najbolji vid socijalizacije i “najplodnije tlo” za stvaranje prijateljstava, nekih životnih trenutaka i uspomena. Za moje odjeljenje i mene je posebno teško to što, na našoj završnoj godini, nismo u mogućnosti više vremena provoditi jedni sa drugima i dati ovim posljednjim školskim danima više draži.