Moja svijest

Kao srednjoškolka nisam baš razumjela koja su moja prava, sve što sam znala jeste da moram biti redovan učenik i dobar đak. To je bio prelaz iz osnovne škole u kojoj je sve neka vrsta igre i rekreacije sa mnoštvom ideja u srednju školu gdje je sve fokusirano samo na učenje i na juriš za uspjehom.
Kroz hodnike sam čula za parlament i neku debatu: “Nedostaje nam još neko za debatu!” Sasvim spontano i tiho sam rekla:  “Ćao, izvini, da li mogu da budem učesnica u toj debati?”, a dvije učenice sasvim zbunjene su se okrenule i oduševljeno rekle: ” Da da! “. Tema je bila “Dan srednjoškolaca”. Nisam znala šta to znači kao ni o čemu treba da pričam, ali sam tokom debate shvatila da taj dan ustvari predstavljamo mi, srednjoškolci, i da je to dan tokom kojeg se svi mi ujedinjujemo oko iste brige: Na koji način ga obilježiti? Kojom porukom?
To je dan kada mi puštamo mašti na volju i kada naše aktivnosti vode jasnom cilju: “primite me i okrenite se mojim potrebama!”. Bez ustručavanja iskazujemo naše ideje i želje, uz veliku nadu da ćemo dobiti podršku.
Tog dana smo svi u školi kao jedno biće željno novine i boljeg sjutra za nas i neke nove đake. Šaljemo poruku slobode izbora i težnje da ostvarimo promjene koje su nam potrebne!
Jer #NašeVrijemeJeSADA !
Ana Hiblović, učenica Srednje stručne škole u Baru