U subotu, 11. decembra, UNICEF je proslavio svoj 75. rođendan. Tom prilikom priređen je svečani program, kojem je ispred Unije srednjoškolaca Crne Gore prisustvovao Generalni sekretar organizacije, Vladimir Perazić.
Tokom programa prikazan je i film „Moj život”, koji su mladi reporteri UNICEF-a napravili s vršnjacima širom Crne Gore. Više o ideji filma, procesu stvaranja i konačnom rezultatu, ali i značaju UNICEF-a u svijetu mladih, imali smo priliku da saznamo od Lane Jovanović, UNICEF-ove mlade reporterke. U nastavku možete pročitati intervju sa njom.
Kako ste došli na ideju da snimite film “Moj život”?
Generalno jako dugo postoji ideja da se napravi određeni format u kom bi se govorilo o najistaknutijim problemima i željama mladih Crne Gore. Naime, ovaj događaj bio je sjajna prilika za premijerno prikazivanje jednog ovakvog filma, i mnogo sam ponosna što sam kao mladi reporter imala udjela u ovom projektu.
Ko je sve učestvovao u filmu i da li vam je bilo teško da sve pripremite?
Mladi reporteri stupili su u kontakt sa djecom i mladima iz svih krajeva Crne Gore, i kao ekipa putovali smo i snimali reportaže. Nije bilo teško, naprotiv, samo smo osjećali jednu veliku odgovornost, ali i čast što je jedan ovakav projekat baš naše djelo.
Da li su tvoja lična očekivanja ispunjena?
Nadmašena su. Teško je iskazati koliko sam ponosna na sve nas, na reportere, ljude koji rade sa nama, mlade koji su dio filma i koji su po prvi put stali pred kameru a na onako dobar način govorili o svemu što ih motiviše, ali i sputava. Ponosna sam.
Da li očekuješ da će film postati viralan, te da će oni kojima je namijenjen shvatiti njegovu poruku?
Najiskrenije se nadam. Mislim da bi tada, misija nas, kao mladih, bila uspješna. To je bio i sam naš cilj. Da li će tako biti, ne znam, ali osjećam da smo ovim napravili jedan veliki korak.
Takođe, da li nam ukratko možeš reći nešto o samom događaju koji je organizovan povodom 75 godina Unicefa, ko je sve bio dio programa?
Osim mladih reportera, u programu su učestvovali učenici Muzičke i baletske škole ,,Vasa Pavić”, kao i baletske škole ,,Princeza Ksenija”. Mislim da je spektakl njihovim učešćem bio upotpunjen. Duboki naklon svima, zaista. Shvatila sam koliko ljepote, ambicija, i ljubavi naše društvo gaji.
Već par godina si dio UNICEF-a Crne Gore. Šta je to što te je motivisalo da postaneš dio njega, a šta te je zadržalo?
Mnogo toga me je zadržalo. Prije svega veliko prijateljstvo i ljubav koja se njeguje u prostorijama UN zgrade, našeg mjesta okupljanja, onda i veliko životno iskustvo, razvitak mene, nas kao ličnosti… Zapravo smatram da me je ovo volontiranje, i ova ekipa formirala u osobu koja sam, za svega par godina. Kao odgovor na pitanje šta me motivisalo, to je želja za nečim novim, i mogućnost da se moj glas čuje u jednom ovako lijepom okruženju. Mislim da ću ovom iskustvu biti zahvalna zauvijek.
Na samom kraju, šta je to što bi poručila mladim ljudima u Crnoj Gori?
Mladima bih poručila da je toliko novih, neistraženih mjesta na našem putu ka razvitku, i mislim da svakom prija nekada izaći iz zone komfora. Govorimo o problemu, o željama i ambicijama. Danas ili sjutra pojaviće se neko ko će stati na to neistraženo mjesto i promijeniti nam budućnost, to može biti svako od nas. Bitno je vjerovati!
Zahvaljujemo Lani na izdvojenom vremenu i želimo puno sreće u daljem radu, kako njoj, tako i cijelom UNICEF timu!