Za volontiranje nikad nije kasno

Volontiranje vremenom postaje način života. Ali onaj segment na koji ste ponosni i o kojem sa ponosom govorite. Neprocenjiv je osjećaj nekome popraviti dan i izmamiti osmijeh. Volontiranje bih okarakterisala kao rast. Dajete sebe za nešto u šta svim svojim bićem vjerujete.
Jako mi je drago što sam počela da volontiram na početku srednje škole, jer je to umnogome uticalo na mene kao kompletnu ličnost. Mnogi će pomisliti da ne dobijate ništa zauzvrat. Ali zapravo, sve ono što steknete tokom rada sa ljudima ne može se mjeriti novcem. Zahvalnost i poštovanje koje zavređujete samo su podstrek za nešto više. Za još veći doprinos cijeloj zajednici.
Za volontiranje nikada nije kasno. Nemojte misliti da ako niste počeli rano ne možete da doprinesete. Svako ko izdvoji svoje vrijeme i ljubav za druge nikada neće zakasniti.
Ie, nije novac najvažniji. Nikada nije i neće ni biti. Važna je samo ljubav koju pružate i koja će vam nesumnjivo biti uzvraćena. Jer samo svijet u kojem vlada radost i uzajamnost može da cvjeta.
Katarina Terzić, Gimnazija “Tanasije Pejatović”, Pljevlja