Vjerovatno ste i vi mnogo puta do sada čuli da najbolje sazrijevamo onda kada izađemo iz svoje zone komfora i suočimo se sa izazovima koji nas čekaju u uslovima na koje nismo navikli. Tek kada sam otišla na studentsku razmjenu u Ljubljanu, shvatila sam u potpunosti šta ovo znači i da nije puki roditeljski savjet na koji bih kao manja dječije i bez dubljeg razmišljanja prevrnula očima.
U nekom od prethodnih blogova čitali ste o tome kako načiniti dobar izbor fakulteta. Međutim, sa porastom broja prilika za mobilnost mladih iz Crne Gore i regiona, to često nije jedino pitanje koje muči (buduće) studente/kinje. Postavlja se i sljedeće: Da li su studije u inostranstvu dobra ideja?
Kada sam ja ramišljala da li da dio osnovnih studija provedem u inostranstvu, najviše sam cijenila mišljenje studenata koji su se na taj korak već odlučili i voljni su da podijele svoje iskustvo. Stoga, u nastavku ovog bloga izdvajam dva ključna u nizu razloga zbog kojih, na osnovu ličnog iskustva, vjerujem da je odlazak na studije u inostranstvo i više nego dobra ideja.
Tog 01. oktobra 2019. godine, sa dva velika kofera i strahom od nepoznatog, zaputila sam se prema natpisu „Odlasci“ na podgoričkom aerodromu. Koferi su bili teški, jer u njih sam spakovala i neophodno i nepotrebno. Ipak, strah je bio teži, jer u njega sam spakovala beskonačno mnogo pitanja i potpitanja o tome hoću li moći sama. Znala sam da u narednih šest mjeseci neću imati roditelje „na brzom biranju“ za svaku sitnicu ili krupnicu koja mi bude trebala, da ću morati sama da kuvam, perem, pospremam, upravljam svojom stipendijom, govorim i učim na stranom jeziku. Znala sam da sa mnom u Sloveniji neće biti ni brat ni sestra, ni drug ni drugarica, ni profesori koje poznajem…
Uzlijetanje aviona značilo je da više nema nazad i da odustajanje nije opcija, a slijetanje aviona značilo je da ću morati da naučim da se više oslanjam na samu sebe. Već u prvih nekoliko dana morala sam da se prijavim u studentskom domu, platim stanarinu, podnesem zahtjev za izdavanje vize, odslušam prva predavanja, otvorim račun u banci i još mnogo toga. Kako je vrijeme prolazilo, svako svoje pitanje i potpitanje: „Hoću li moći…?“, brzo i odlučno bih prekidala kratkim „Možeš!“. Svakog dana pomjerala sam sopstvene granice i postajala sve spremnija da, iako nevoljno , zakoračim u svijet odraslih.
Upravo to što sam bila prepuštena sama sebi i što sam se svakodnevno suočavala sa različitim izazovima na nepoznatom terenu, podstaklo me da sve češće razmišljam o sebi, svojim vrlinama i manama, (ne)sposobnostima, stvarima koje volim i u kojima uživam, o onima koje mi ne prijaju… Imala sam sasvim dovoljno vremena da se posvetim sebi i da se, kroz različite situacije koje su mi do tada bile nepoznanica, bolje upoznam, svjesna da na kraju dana sami sebi treba da budemo najbolji prijatelj.
Ovo su samo dva u nizu razloga zbog kojih je odlazak u inostranstvo na studije ili barem dio studija dobra ideja. Negdje sam prije par dana pročitala da je hrabrost snaga da napustimo poznato. Osmijehnula sam se, odmah se sjetila života u Ljubljani, potapšala samu sebe po ramenu i čestitala na hrabrosti da napustim zonu komfora, skupim dovoljno snage da napustim poznato i dopustim sebi da sazrim.
Ako i ti imaš u planu isto, evo nekoliko korisnih sajtova koje možeš istražiti:
Uz to, budi slobodan/a da me kontaktiraš ukoliko misliš da bih mogla da budem od pomoći!
Andrea Mićanović, članica Nadzornog odbora