Rekvijem za prošlost

Vadimo iz kutije
i ređamo na police,
snove degradirane.
Dok se dim cigarete,
iz poluprazne paklice,
kovitla u sive
oblake nostalgije.
U mrtvoj sobi
dim cigareta
poput eterične poezije
izvodi nam arije.
Gazimo ništavilom
koje boli pod prstima,
za nas sada ne postoji gravitacija.
Gušeći jednostavnost
bespotrebno mrsimo misli
trčeći ka oblacima.
Zalupili smo vrata
novim počecima
i sada živimo
u liniji horizonta
gledajući rađanje
hiljadu sunaca.
Rekvijem za prošlost.

Žaklina Pecović, Srednja stručna škola Bar, IV5