Pitali smo delegate šta je njima obilježilo godinu za nama

Definitivno, ono što je obilježilo godinu za nama bila je Korona, tako nepozvana (nepravedna, nehumana i ničim izazvana – kako bi rekao onaj smiješni Lilić), ušla u naše domove, uz distancu donijela i strah: strah za najvoljenije, strah za sebe.
Prošla godina, koja će ostati dubokim tragom obilježena u istoriji čovječanstva po planetarno teškim posljedicama, kod nas je započela neponovljivom brukom: sumanutom i neodgovornom konferencijom za štampu, na kojoj su nas „stručnjaci“ ubjeđivali da je to najsmiješniji virus u istoriji, slali nas u šopinge u grotlo korone, definitivno i danas možete čuti ljude kako pričaju o smiješnim teorijama korone, koje su prerasle u strah za život. Sve u svemu mogu reći da mi je 2020. bila vrlo važna lekcija

Prošlu godinu je obilježilo mnogo stvari, a najviše korona virus. Ne samo meni, već i svim ljudima u svijetu. Nije bila najbolja godina, to moram priznati, i pored mnogih lijepih stvari koje su se desile, bila je pravi izazov za sve nas. Ali i pored korona virusa, izdešavalo se mnogo lijepih stvari po kojim ću upamtiti prošlu godinu. Koliko god bilo ružnih stvari i sjećanja, uvijek se trudim da ih zavoravim i rado se prisjetim onih lijepih. U prošloj godini sam prvi put počela raditi tokom ljetnjeg raspusta, i zaradila svoj prvi novac. To je za mene mnogo važna stvar, i uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju. Pored radnog iskustva tokom ljetnjih dana, uspjela sam da se družim i provodim vrijeme sa mojim najboljim prijateljima. Ponosna sam na sebe što sam u toku prvih mjeseci korone, počela da učim španski jezik i radila na turskom. Koliko god da nas je prošla godina, na neki način ograničavala u mnogim aktivnostima , uvijek sam pronalazila načine da vrijeme provedem što kvalitetnije i zabavnije.

 

Pa definitivno je univerzalno za sve nas ovu godinu obilježila pandemija korona virusa, ali lično su mi se desile mnogo bolje stvari koje ću pamtiti i koje su ostavile trag u godini za nama. Od svih stvari koje su se dogodile, najveći utisak na mene ostavile su različite vannastavne aktivnosti na kojima sam učestvovao, razni seminari na kojima sam upoznao mnogo ljudi, sada i prijatelja koji će to i ostati dugo vremena, i naravno Unija srednjoškolaca koja mi je otvorila vrata za razne mogućnosti.

Nije naročito jednostavno čitavu godinu oslikati kroz samo par redova. Jasno, godina u kojoj sam zakoračila u svijet odraslih, baš poput same ljudske egzistencije, čini mozaik sklopljen od kamenčića obojenih pozitivnim i negativnim bojama. Ipak, 2020. godina za mene bila je veoma uspješna i kroz nju sam mnogo toga iskusila i naučila. Epidemija i sve prateće okolnosti u mnogo čemu ograničile su naše mogućnosti, ali potrudila sam se da ovaj period iskoristim radeći na sebi i uživajući uz najmilije ljude. Vjerujem da niko od nas nije oduševljen iznenadnom pandemijom, koja je, stavljajući pred nas brojne izazove i rizik, poremetila brojne planove. Ali, nakon što situaciju prihvatimo onakvom kakva jeste, uvijek nam ostaje izbor da iz nje izvučemo nešto korisno, da u preprekama uočimo mogućnosti. Stoga, pamtiću samo njene lijepe i meni drage trenutke, ali i mudro iskoristiti sve ono čemu me je naučila. Odgovornost, solidarnost, samostalnost i zahvalnost, pojmovi su koji me asociraju na minulu godinu, a kao najveći nauk izdvojila bih misao Džordža S. Pejtona: “Uspjeh je koliko visoko odskočiš kad udariš dno.”

 

Moju 2020. godinu obilježilo je dosta stvari. Bilo je dosta dobrih, ali ništa manje onih loših. Kada sve saberem i oduzmem, sve to me je dovelo do osobe koja sam sada. Vjerujem da velika većina ljudi 2020. godinu vidi kao lošu godinu. Godinu u kojoj su se dešavale sve stvari koje smo očekivali i koje nismo. Za mene, i nije bila toliko loša. U prošloj godini sam sve neke pogrešne stvari, ljude, odluke ostavila iza sebe, naučivši da moram da se fokusiram na nove stvari koje dolaze. Za mene je 2020. godina bila godina razvoja. Pokazala mi je ko su pravi prijatelji, što su bile dobre, što loše odluke. Pomogla mi je da uvidim gdje sam griješila i dala prilike da ispravim te greške. Pomogla mi je da se više socijalizujem, da učvrstim odnose sa sebi bliskim ljudima u ovom teškom periodu za sve nas. Donijela mi je nova poznanstva. Naučila me da i kad nešto ne dobijem, ne odustanem, jer me bolje stvari čekaju. Dala mi do znanja da moram da se trudim da budem najbolja verzija sebe. Kada sve sumiram, 2020. godina mi je donijela dosta dobrog i bila je velika lekcija za mene. Omogućila mi je da u novu godinu uđem srećna, okružena ljudima koje volim, puna novih ambicija, sa jasnim ciljevima koje želim da ispunim.

Prethodnu godinu mi je obilježio broj knjiga kojih sam pročitao i broj filmovao kojih sam odgledao. Nikad nisam imao toliko vremena koliko sam imao tad. Prošla godina je za mene bila uspješna, radio sam puno na sebi, pohađao puno seminara, čitao a i odmarao od svega. Moram reći da je naporno bilo pratiti časove online ali “pregrmjeli” smo ih, pa i to može biti obilježje predhodne godine.

Turbulentna godina je za nama? Obilježena zasigurno korona virusom. Iza nas je težak period ali svi se nadamo da nas čekaju neki bolji dani.
Godina iako je bila takva, naučila nas je mnogim stvarima i dala nam životne lekcije koje sam sigurna da ćemo pamtiti. Iskoristila sam godinu radeći na sebi, posvetila sam se najbližima, jer na kraju godina me je naučila da je najvažnije biti zdrav jer kada si zdrav možeš sve, ali i da su porodica i prijatelji na prvom mjestu.
Donijela mi je nova poznanstva, neka nova iskustva, suočila sam se sa novim izazovima i prevazišla prepreke koje su mi bile na putu.

Prvenstveno pandemija će za mene biti glavno sjećanje na godinu za nama. Nikad nisam ni pomislila koliko se život svih nas može promijeniti. Nevjerovatno koliko jedno sićušno biće, koje ne možemo čak ni da vidimo, može pokrenuti strah i ugasiti toliko ljudskih života. Sve nejednakosti među ljudima su nestale i svi smo bili fokusirani na jedan zajednički cilj, a to je da što prije pobijedimo  virus. Godina za nama nije bila lijepa, ali je svakako bila veoma poučna. Pokazala nam je i dokazala bez čega možemo da živimo. Otvorila nam je oči i upoznavajući sebe vratila istinskim vrijednostima, još više pojačavajući značaj porodice i pravih prijatelja. Shvatili smo da je na prvom mjestu zdravlje, pa onda sve ostalo. Naučila sam da ne treba imati prevelika očekivanja, jer na taj način nećemo biti razočarani. Nadam se da se na stranicama naše životne knjige u budućnosti neće naći maske i distanca, već da će ljubav i nada sa sobom donijeti veliku svjestsku metamorfozu.

 

Godinu za nama obilježio je strah, grč, strepnja, neizvjesnost i potpuni lockdown… Nakon mnogo vremena, svijet se suočio sa pandemijom koja je u ljudima izazvala grč i strah sa sebe i svoje najbliže. Ljudi nakon svega nemaju potrebu za socijalizacijom, upoznavanjem novih ljudi i putovanjima, jer prosto postoji strah od zaraze. U moru loših dešavanja postoji i nešto dobro. Čovjek se okrenuo sebi, oporavlja se od zavisnosti i počinje cijeniti ono što ima. Pored toga, priroda se oporavila i sada napokon dišemo punim plućima. Vjerujem u to da sve ima svoje i da se sve dešava sa razlogom, pa tako nas je i godina za nama naučila mnogo čemu. 2020. će sigurno ostati zapmćena kao godina velikog i nezaboravnog iskustva, koga ćemo se manje ili više rado sjećati.