Imala sam veliku čast da predstavljam Uniju srednjoškolaca Crne Gore i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja na treningu „Migration Integration“, koji je bio realizovan od 19. do 26. januara 2018. godine u Satu Mare u Rumuniji. Satu Mare je grad koji se spominje u hronici „Ljetopis Mađara“ kao istorijski grad još u srednjem vijeku. Danas je to akademski, kulturni, industrijski i poslovni centar smješten na sjeverozapadu Rumunije.
Domaćini iz NVO “Szafka” bili su jako ljubazni, pa su nas već prvog dana poveli u obilazak grada. Svi smo bili oduševljeni napuštenim hotelom, vatrogasnim tornjem i crkvama koje krase grad. Imali smo priliku da vidimo i drugu najružniju zgradu na svijetu u kojoj se danas nalaze kancelarije raznih institucija.
Učesnici treninga bili su predstavnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Albanije, Turske i Grčke. Najzanimljiviji su nam bili Grci zbog svog akcenta i vesele prirode. Naporno smo radili, ali je bilo zanimljivo. A kada je nešto zanimljivo, onda nije teško. Glavna tema o kojoj smo diskutovali i oblast u okviru koje smo usvajali nova znanja je migraciona politika. Uglavnom smo radili u grupama, imali priliku da razmijenimo mišljenja, a rezultat grupnog rada uvijek smo prezentovali u plenumu.
Osmislili smo himnu treninga, zajednički ples i upoznali se sa Erasmusom i svim što nudi mladim ljudima. Imali smo veče dobrodošlice, tokom kog su Rumuni predstavili sebe kroz folklor, hranu i piće. Pokušavali smo da izvedemo neke njihove okrete, ali nijesmo mogli jer su bili teški, pa smo zato bili fokusirani na lakše i sporije korake. „Cultural night“ smo svi nestrpljivo iščekivali. Srbija se predstavila svojim grickalicama i Zlatiborac specijalitetima, zajedno sa Kosovom, Grčka maslinama i poslasticama, Turska domaćom rakijom, leblebijama i lokumom, Bosna i Hercegovina bosanskim lokumom i poslasticama, Bugarska ajvarom, džemom i vinom, a Crna Gora dobro poznatom njeguškom pršutom i sirom! Pored toga, nosila sam našu nošnju koja je svakoga ostavila bez daha. Tu noć igralo se crnogorsko oro, srpsko i tursko kolo.
Posjetili smo Opštinu i diskutovali o Street Music Festival-u koji se organizuje u prvoj nedjelji jula. Od domaćina smo dobili prelijepe poklone: ceger, majicu, pljosku sa njihovom domaćom rakijom koju oni zovu “holy water”, šolju i rumunske čokoladice.
Za mene je ovaj trening bio veoma poučan, jer nijesam bila upoznata sa situacijom u svijetu u vezi sa migracionom politikom, Dodjela YouthPass-a za sve nas bila je veoma emotivna, jer smo znali da se tu rastajemo. No, nadam se ne zauvijek.
Svima onima koji o migracionoj politici žele da znaju više, preporučujem da odgledaju grčki film “Enas allos kosmos“, koji definitivno ostavlja snažnu poruku i tjera nas da se zapitamo šta mi, kao pojedinci, možemo učiniti da promijenimo svijet na bolje.
