Kao srednjoškolka nisam baš razumjela koja su moja prava, sve što sam znala jeste da moram biti redovan učenik i dobar đak. To je bio prelaz iz osnovne škole u kojoj je sve neka vrsta igre i rekreacije sa mnoštvom ideja u srednju školu gdje je sve fokusirano samo na učenje i na juriš za uspjehom.

Kroz hodnike sam čula za parlament i neku debatu: „Nedostaje nam još neko za debatu!“ Sasvim spontano i tiho sam rekla:  „Ćao, izvini, da li mogu da budem učesnica u toj debati?“, a dvije učenice sasvim zbunjene su se okrenule i oduševljeno rekle: “ Da da! „. Tema je bila „Dan srednjoškolaca“. Nisam znala šta to znači kao ni o čemu treba da pričam, ali sam tokom debate shvatila da taj dan ustvari predstavljamo mi, srednjoškolci, i da je to dan tokom kojeg se svi mi ujedinjujemo oko iste brige: Na koji način ga obilježiti? Kojom porukom?

To je dan kada mi puštamo mašti na volju i kada naše aktivnosti vode jasnom cilju: „primite me i okrenite se mojim potrebama!“. Bez ustručavanja iskazujemo naše ideje i želje, uz veliku nadu da ćemo dobiti podršku.

Tog dana smo svi u školi kao jedno biće željno novine i boljeg sjutra za nas i neke nove đake. Šaljemo poruku slobode izbora i težnje da ostvarimo promjene koje su nam potrebne!

Jer #NašeVrijemeJeSADA !

Ana Hiblović, učenica Srednje stručne škole u Baru