Kuda? U sebe ili na planinu?

Mart 2020… Kompletno zatvaranje Crne Gore, svi smo u svojim kućama, svaki dan gledamo iste osobe, ista četiri zida, svaki dan liči na onaj prethodni. Nema popodnevne kafe u omiljenom kafiću, nema sjedjenja na klupi sa najboljom drugaricom, nema trčanja na stadionu, kao da je cijelo društvo odjednom zaleđeno. Svi se povlače u sebe, noć je najteža, overthinking pravi velike probleme. Svi oni problemi koje smo ranije potiskivali sada izlaze na površinu, većinu i preuveličavamo jer, kako smo zatvoreni u svojim kućama, nemamo šta drugo da radimo sem da razmišljamo. Povlačimo se u sebe, pa ne komuniciramo toliko sa ljudima. Ostali smo sami sebi.

I tako sjedim pored prozora, razimišjam, a pogled mi stalno ka visinama leti. Gledam Bjelasicu iznad Kolašina. Razmišljam,kako je gore? Ima li koga planinom? Trčkaraju li konji? Odlučim da potražim odgovor na sva ova pitanja. Obučem toplu garderobu i krenem, malo po malo, eto me baš na ono mjesto koje sam gledala sa prozora. Predivno je, sunce se probija planinom. Snijega tu i tamo ima, dovoljno za neki dobar spust. Vraćam se kući a misli mi i dalje na planini. Odlučim da ću narednih dana stalno ići na planinu. Budim se i sebi postavljam pitanje „Kuda? Da li ići na Bjelasicu ili je ipak Sinjajevina ta koju danas treba posjetiti? Onda pojavljuju se Tali i čuvena legenda o zmaju koji je prošao kroz tu planinu. Maganik i Trešteni vrh plijene svojom ljepotom. Eh Durmitor, Crno jezero, Prokletije zovu, ne znam… Sve ih treba obići.“
Dani prolaze a ja stalno na planini, počinjem da primjećujem kako se ljudi sve više okreću prirodi, planini. Valjda su svi shvatili da je planina ta koja čisti sve bolesti, na planini je sve čistije, sve se odmara, mozak, oči, tijelo.
Neprocjenjiv je osjećaj kada stojiš na vrhu i gledaš put koji si prešao, nije bilo lako ali sada si tu i uživaš. Svima je u životu potrebno da dožive taj mir i spokoj duše. Kao što većina planinara kaže „Ako se želite očistiti, idite u planinu.“
Danas ,11.12. obilježava se Međunarodni dan planina a ja planiram, ako me vrijeme posluži, da ga proslavim na simboličan način tako što ću se popeti na Komove.
Na pitanje „Je li bolje povući se u sebe ili ići na planinu“ moj odgovor je uvijek planina. Što bismo se povlačili u sebe, tamo se i onako svi poznajemo.
 
Marija Vlahović, delegatkinja UNSCG, JUSMŠ “Braća Selić” Kolašin