Kraj još jednog životnog poglavlja

Moja generacija i ja kraj srednjoškolskog obrazovanja dočekujemo u posve vanrednim okolnostima. Uveliko poznata situacija sa korona virusom koja je izmijenila tok naših svakodnevnih, pa samim tim i školskih aktivnosti, lišila nas je brojnih maturantskih benefita. Uprkos činjenici da nijesmo okusili čari maturske ekskurzije i senzacionalne maturske večeri, brojne uspomene vezaće nas za period srednje škole.

Gotovo dva posljednja razreda proveli smo u online režimu školovanja, daleko od žive riječi, druženja na malim i velikim odmorima, razgovora na punim školskim hodnicima, pa čak i onih slatkih bježanja sa časova.

Lično, srednjoškolsko obrazovanje smatram najljepšim periodom dosadašnjeg života, upravo zahvaljujući, ne samo znanju, već i prijateljstvima, iskustvu i uspomenama koje sam tokom istog stekla. Mada imam osjećaj da sam se gotovo juče po prvi put uputila u gimnazijalske klupe, od tada su prošle već četiri nevjerovatne godine. Danas, iste te klupe sprema se da napusti neka nova ja, iznoseći iz njih pregršt znanja, ocjena, lijepih i poučnih doživljaja, koji su uzeli maha u dosadašnjem modeliranju moje ličnosti. Sasvim sam sigurna da će svi ti trenuci zadugo ostati dio mene i mojih sjećanja. Da će brojna ovdje stečena prijateljstva opstati još dugo kroz godine koje predstoje i da će me ona, osim diplome, uspomenama vezati za gimnazijalske dane.

Trenutno se, kao budući brucoši, nalazimo u neminovno liminalnom periodu, očekujući, zakorakom preko praga svijeta odraslih, prelazak iz srednjoškolskog u studentski život. Iskreno se nadam da će predstojeći stepenik u školovanju biti makar upola lijep kao onaj na čijoj ivici sada stojimo.

Nikolina Todorović, delegatkinja UNSCG