Skoči na sadržaj

Poražen je samo onaj koji odustane


Svi mi smo, bar jednom u životu, imali situaciju u kojoj smo pomislili da nema izlaza. Postajali bismo bezvoljni, asocijalni, mislimo da život i sve oko nas nema smisla. Poželjeli bismo da utonemo u dubok san i više se ne budimo.
Upravo ja, našao sam se u jednoj takvoj situaciji prije skoro četiri godine.
To je bio početak 2017. godine. Uhvatila me je anksioznost gdje sam u svakom momentu očekivao da mi se nešto loše dogodi zbog umišljenih zdravstvenih problema. Loše vrijeme, hladnoća, doveli su do toga da se moje psihičko stanje pogorša. Svakog dana bilo je sve gore. Postao sam asocijalan do te mjere da nisam izlazio iz kuće osim u školu. To je naravno ubrzo preraslo i u depresiju. Razmišljao sam o tome da nekome ispričam ovaj problem, ali sam bio svjestan da anksioznoj osobi niko iz okoline ne može pomoći. Dan za danom je prolazio a moje stanje se nije mijenjalo na bolje. Mislio sam da ovo nikad neće proći sve dok se nisam zapitao i razmislio. Zašto ovo sebi radim? Zašto brinem i mučim ljude oko sebe? Da li ovim postižem nešto? Kada sam pronašao odgovore na ova pitanja, onda je ostao teži dio, a to je realizacija istih. Za početak sam ponovo počeo da izlazim, da se družim, da bolje učim i vremenom je sve dolazilo na svoje mjesto. Vremenom sam opet postao onaj stari JA, samo jači i bogatiji za iskustvo. Dobio sam na samopouzdanju i psihički ojačao. Anksioznost mi se više nikad nije vraćala.
Smatram da sam tada napravio veliki uspjeh jer sam uspio potpuno sam da se izborim. Kada čovjek pobjedi sam sebe, onda će prevazići sve poteškoće u životu jer borba sa samim sobom je najteža. Nevolje nas sustižu svakodnevno ali jedini pravi lijek jeste samopouzdanje i vjera u sebe.
 
Marko Brašanac, delegat UNSCG, Srednja stručna škola, Pljevlja