Skoči na sadržaj

Septembarski vjetar promjena

Bez društvene hrane nikada nećemo biti siti! To možda zvuči banalno u svijetu u kojem živimo, ali ja to zaista i mislim. Naučila sam da je najveći neuspjeh ako ne pokušam. Naučila sam i koliko je važno da se ne plašim da iskoristim šansu. I sada, kao mlada djevojka, trudim se da iza sebe ostavim velike tragove koji će u vremenu ostati svjedok koliko smo mi, mladi ljudi, uradili za ovo društvo. Zar ne zaslužujemo epitaf koji će ispratiti svaki naš korak kroz životne staze i koji će onom najvećom snagom riječi biti zvučni eho koji odzvanja godinama iza nas. Ne mora ulica nositi ime po tebi, važno je da znaš da si u toj ulici napravio korak koji će izgraditi put ka tvojoj budućnosti.
Jesenji dani uvijek mi blijede u sjećanju. Prolaze neprimjetno. Odigravaju se tiho. Ovog oktobra, boje jeseni su bile nekako jače. Povučena iskustvom svojih koleginica iz Kulturnog kluba Plužine, slušajući njihove utiske sa Generalne skupštine, odlučila sam da se prijavim i ja. Kroz naočare delegata Unije srednjoškolaca, sve boje jeseni bile su mi jasnije. Unija srednjoškolaca mi je razbila predrasude o tome kako dolazim iz malog mjesta i kako moj glas nije bitan. Ona mi daje dodatni vjetar u leđa za nove uspjehe. Kada kažem Unija, mislim na sve ljude koji predstavljaju ovu organizaciju. Velika mi je čast što sam izabrana da budem delegat i što sam imala mogućnost da prisustvujem VI Generalnoj skupštini, tokom koje sam naporno radila i razmjenjivala stavove i iskustva sa srednjoškolcima iz raznih krajeva Crne Gore. Za velike uspjehe, ideje i stvaranje potrebni su vam kreativni haos i kreativni ljudi. Baš takva situacija se desila kod nas. Mi smo ti koji možemo uraditi mnogo, u najmanju ruku pokrenuti svijet. Sve veća nezainteresovanost mladih uzela je maha i to je ono što mi želimo da iskorijenimo, jer zašto ćutati na ono na što možemo energično da odgovorimo promjenama. Upravo Unija srednjoškolaca pruža takve prilike jer je naš glas podjednako bitan kao i glas odraslih. Ako se mi ne zauzmemo sami za sebe i ne odgurnemo sve što nas sputava ostaćemo tu gdje jesmo, loše obrazovani i prosječni.
Svaka odluka donosi odgovornost. Odluka da li ćemo pomjeriti alarm za 10 minuta ili u kom ćemo gradu živjeti. Nego, ova je odluka bila drugačija. Birali smo članove novog Upravnog odbora. Svi kandidati imali su mnogo kvaliteta, bilo je potrebno birati najboljeg. Ali, svakako sam znala da, ma kakvu god odluku donijeli, ona mora biti dobra.
Šanse se moraju pružati i sebi i drugima, jer kad se najmanje nadamo pojavi se prekretnica koja nas usmjerava u suprotnom pravcu od onog ustaljenog i svakodnevnog. Te prekretnice stvaramo mi, oblikujemo ih shodno nama, našim mogućnostima i našim znanjem. Upravo Unija srednjoškolaca predstavlja zaseban mozaik najrazličitijih mogućnosti za mlade ambiciozne ljude koji ga, umrežavajući svoje ideje i iskustva, nesebično grade, služeći kao primjer i motivacija generacijama koje dolaze. Jer, najbolji način da unaprijedimo zajednicu, jeste da radimo na sebi i iskoristimo svoje potencijale uz ljude koji će nas u tome podržati.
 
Iva Blagojević, delegatkinja UNSCG, JU Obrazovni centar Plužine, Gimnazija