Još jedna generacija odlazi

Evo, došao je i taj maj kada svake godine po jedna generacija maturanata završava. Ove godine je to moja.

Često tako sjedim i razmišljam o svemu šta se zbilo u  posljednje četiri godine školovanja i onda se na jednom mjestu okupe sve te divne uspomene. Svoj odabir srednje škole sam učinila na nagovor meni bliskih osoba, a sada… Sada se ne kajem, već nosim prelijepe momente počevši od divnih profesora koji su nam nesebično prenosili svoje znanje, preko sklopljenih prijateljstava koja će bez sumnje trajati cijeli život, pa do školskih smicalica svojstvenim našim godinama. A onda je došao taj prilično dug period online nastave koji nas je lišio druženja iz školskih klupa, ali uprkos svim naporima profesora, i nekog većeg znanja.

Ipak, to me nije spriječilo da nastavim da se borim za svoje snove, za medicinski fakultet. I sada, na nekom kraju ovog divnog perioda, osjećam neobjašnjivu nostalgiju, želju za povratkom, za bježanjem sa časova, za pisanjem puškica, za razgovorima između časova i mogu samo da zaključim da je ovaj period kako brzo tako i bezbrižno protekao.

Milena Nedović, delegatkinja Unije srednjoškolaca Crne Gore