Muzika. Tako širok i tako značajan pojam, smješten u jednoj jedinoj riječi. A da li smo je zapravo svjesni?
Talenat za muziku nešto je na čemu ću uvijek biti zahvalna u svom životu. Međutim, muzika nije moja, ili stvar bilo kojeg muzički talentovanog čovjeka na svijetu, već je stvar svih nas. Svako se pronalazi u nekoj vrsti muzike i uživa u svim njenim čarima i moći koju nam daruje. Kao bilo koja umjetnost, muzika nam pruža moć doživljaja; muzičari kroz svoje pjesme reprodukuju i dijele svoja osjećanja i razmišljanja, dok se slušaoci pronalaze u istim. A do tog pronalaska dovode ih srce i duša. Zbog toga možemo reći da je muzika zvuk duše. Ono što muzika može izazvati u čovjeku, ne može ništa drugo na ovom svijetu. Ne na takav način. Muzika spaja, pokreće, oživljava, razdvaja, inspiriše, pomaže.
Muzika nije samo pjesma koju iznova slušamo svakog dana. Muzika je pjesma koju čujemo u autu ili autobusu dok se vozimo, u teretani dok treniramo, u tržnom centru dok trgujemo, na žurkama i koncertima koje posjećujemo. Muzika je rodjendanska pjesma. Muzika je dječiji glasić. Muzika je zvuk kašičica koje udaraju jedna o drugu dok se postavlja sto za ručak. Muzika je cvrčak, i cvrkut ptica. Muzika je planinski mir i tišina. Muzika je sve oko nas, i nije važno ko si i čime se baviš u životu, niti koliko godina imaš, ona je uvijek dio tebe i dio svakog od nas dok postojimo. Neizbježna je i hvala joj. Hvala joj što liječi dušu i mijenja svijet. Što miri ljude i pomaže im da nađu ono što traže i pobjegnu od stvarnosti, makar na trenutak.
Nijesmo je svjesni u potpunosti, ali oprašta nam. Darežljiva je i nesebična. Mami osmjeh i izaziva suze. Ona je glas naroda. Diže revolucije. Tu je kad se rodimo, ali i kad umiremo. Kad se probudimo, ali i pred spavanje. Ne napušta nas i vječni nam je saputnik. I to je divno, zar ne? Boljeg prijatelja nijesmo mogli ni poželjeti.
Amina Bahović, članica Upravnog odbora Unije srednjoškolaca Crne Gore